Patuljkov rođendan i novi članovi složne družine

Svanuo je prvi dan ljeta. Prvi zraci Sunca su obasjavali svaki djelić prelijepog krajolika. Na kraju planine Vlašić nalazila se jedna mala kuća napravljena od bijele cigle. U toj kući živjelo je pet patuljaka. Oni su se zvali: Srećko, Pospanko, Stidljivko, Dobrica i Lenjivac. Njihovi nadimci su nastali po njihovim osobinama. Srećko je dobio nadimak po tome što se uvijek i neprestano smije. čim ga neko pogleda, on počne da se smije. Pospanko je dobio nadimak po tome što uvijek spava. Ujutru, kada je vrijeme za doručak, treba doći četa vojnika da bi ga probudila. Stidljivko je dobio nadimak po tome što se stidio i koga je poznavao i koga nije. Uvijek bi pognuo glavu, a obrazi bi mu se zarumenjeli. Dobrica je dobio nadimak po tome što je prema svakom, poznavao ga ili ne, bio dobar i ljubazan. A Lenjivac je bio posebna priča. Šta god bi mu neko rekao da uradi, sve bi mu bilo teško i uvijek je tražio različite razloge zbog kojih to ne bi uradio.

Ime novog člana nisu znali jer su ga pronašli na jednoj livadi prošaranoj raznovrsnim biljem. Nakon dugog razmišljanja patuljci su mu smislili ime. Novom članu su dali ime po tome što su ga svaki dan viđali kako sjedi na svom omiljenom buretu i ljuti se po cijeli dan bez razloga. Patuljak je dobio ime Ljutko. Čudno je to što se nije naljutio na ime koje su mu dali patuljci. Kada su ga pronašli, bio je još mali da bi nešto mogao razumjeti. Kao mala beba je vječito bio ljut. Stalno bi plakao osim kada zaspi i utone u duboki san. Od tog dana postao je član njihove male ekipe, koja se zvala Ljutkova složna družina. Ime je nastalo po novom članu družine, koji je učinio ekipu brojnijom i složnijom.

Oni nisu zaboravili današnji datum. Ljutku nisu čestitali rođendan zato što su željeli da ga iznenade žurkom koju mu priređuju. Pozvali su lane, srnu, zečeve, vrapce, poneku krticu, vjevericu i četiri mala miša. Pripremili su puno hrane. Žurku su organizovali u šumi gdje je mračno ali gdje sija pun mjesec koji sve obasjava. Kada je u sumrak Ljutko došao u šumu da bere cvijeće, vidio je da u blizini ima još nekoga. On je mislio da su to neke šumske životinje. To i jesu bile životinje, ali je sa njima bio još neko, a on nije znao ko. Kada se malo približio, patuljci su upalili lampe, a Ljutko se iznenadio otkud su se svi oni pojavili iz mraka i otkud takva hrana koju do sada nikad nije vidio. To je bila specijalna hrana koju su patuljci pripremali čitav dan.

Sve životinje su mu čestitale rođendan i dale lijepe poklone, a patuljci su mu pripremili jedan poseban poklon. Oni su mu poklonili čarobno bure, koje bi se, kad se god Ljutko naljutio i sjeo na njega, pretvorilo u lijep i udoban krevet na kojem bi se mogao odmarati. Svi pokloni su mu se svidjeli, ali posljednji poklon mu se toliko svidio da ga je odmah htio isprobati. Sutradan je rekao patuljcima da je to bio njegov najbolji rođendan od svih koje je do sada imao, jer nije očekivao da će se iko od njih sjetiti da mu je rođendan.

Prošlo je pet mjeseci otkako je Ljutku bio rođendan i tada su se dogovorili da će nastaviti proširivati svoju složnu družinu. Jednog proljećnog dana išli su u šumu da beru jagode za pekmez. Blizu jednog drveta je bio mali dječak koga je neko ostavio samoga u šumi. Iz daljine su čuli da plače, a kada su mu se približili, prestao je plakati jer više nije bio sam. Bilo ga je grijeh ostaviti u šumi. Zbog toga su ga uzeli i odveli svojoj kući. Kada su se vratili kući, plakao je, jer je bio gladan i žedan. Dobrica mu je ugrijao mlijeko i nahranio ga. Poslije je zaspao kao mala beba. Nakon što je zaspao, oni su dugo razmišljali koje bi mu ime najbolje pristajalo. Na kraju su odlučili da se zove Malo Prase. Ime su mu dali po tome što je bio sladak kao malo prase. Njih je bilo dovoljno da paze tog malog dječaka, koji je bio i suviše razmažen, plašljiv i dovoljno malen da nije bio sposoban da se brine sam o sebi. Patuljci su nakon dugog, dugog razmišljanja odlučili da Malo Prase postane patuljak kao i svi oni. Počeće ga navikavati da jede hranu koju svi jedu. Vodiće ga kasnije, kad malo poraste, u šumu da zna gdje će doći kad treba ići brati jagode. Naučiće ga da se sam brine o sebi i svim ostalim stvarima.

Prošlo je četiri godine otkako su dobili novog člana družine. Njihov novi član, Malo Prase, naučio je da brine sam o sebi, da ide u šumu da bere jagode i da jede hranu koju svi jedu. Malo Prase se uljepšao i odrastao. Nije više bio razmažen i plašljiv.

Malo Prase bio je posljednji član koji je upotpunio njihovu složnu družinu. Svi su se zajedno slagali i poštovali jedni druge. Nikad se nisu svađali i zavidjeli jedni drugima. Živjeli su srećno i složno do kraja života.