Magični kist

U jednom malom selu živjela je sa svojim roditeljima djevojčica po imenu Neda. Djevojčica je imala veliki talenat za crtanje i svi su se divili njenim crtežima. Kada bi nacrtala nešto, to bi izgledalo tako stvarno. Neda je mnogo voljela da crta. Ne prođe niti jedan dan, a da ona ne uzme olovku u ruke i nacrta nešto prelijepo. Nekada, čak cijeli dan sjedi u svojoj sobi i crta. Iako je često crtala u svojoj sobi najviše je voljela da izađe napolje, šeta u prirodi i crta razno cvijeće, drveće, rijeke i životinjice na koje bi naišla. Neda je svaki dan išla u školu baš kao i ostala djeca iz sela. Ali ona je bila nekako drugačija. Nije baš voljela da uči i da se druži sa ostalom djecom. Više je voljela da se izdvoji od njih i crta neku ptičicu koju je vidjela na prozoru ili nešto drugo što bi joj se svidjelo. Zbog toga nije imala prijatelje, ali se nije osjećala usamljeno. Osjećala je da su joj dovoljni samo njeni crteži i da su joj oni najbolji prijatelji.

Jednog dana Neda je odlučila da izađe napolje i potraži inspiraciju za crtanje. Uzela je svoju omiljenu olovku, bojice, blok za crtanje i sendvič koji joj je napravila mama. Izašla je iz kuće i krenula u šumicu u kojoj je inače crtala. Dok je crtala, naišla je jedna starica kojoj se polako približavala gladna lisica. Starica je krenula ka selu kako bi prodala neke stvari i hranu, ali je lisica nanjušila tu hranu i krenula da joj je ukrade. Kada je to videla Neda, brzo je uzela svoj sendvič mahnula njime nekoliko puta ispred lisice, a onda ga je bacila što dalje je mogla.

Lisica je potrčala za sendvičem ostavivši staricu namiru. Neda je odlučila pokloniti starici crteže koje je nacrtala tog dana. A za uzvrat starica je Nedi poklonila jedan šareni kist za crtanje. Neda se pozdravila sa staricom i krenula kući. Kada je došla kući mrak je već pao, spremila se za spavanje i legla u krevet. Bila je uzbuđena što će sutra moći da isproba novi kist koji je dobila.

Kada se ujutro probudila spremila se za školu, ali nije mogla da dočeka povratak iz škole kako bi isprobala novi kist. Budući da je bila gladna, odlučila je da nabrzinu nacrta palačinke. Neda je imala običaj da nacrta stvari koje u tom trenutku želi da ima, tako joj se činilo kao da su one tačno ispred nje. Kada je nacrtala crtež gledala je par trenutaka u njega a onda se okrenula da uzme školsku torbu, ali kada se okrenula papir na kome je crtala bio je prazan. Pogledala je bolje i vidjela je da pored papira stoji tanjir sa palačinkama baš kao one koje je maločas nacrtala. Nije mogla da veruje u ono što vidi. “Da li je to upravo moj crtež oživio”, mislila je u sebi. Pokušala je da dodirne palačinke i mogla je da ih oseti, još su bile vruće kao da ih je upravo mama napravila. Uzela je jednu palačinku, približila je ustima i zagrizla. Bile se ukusne.

Bila je u čudu, i prije su njeni crteži izgledali stvarno ali nikada prije nije mogla da ih pojede ili opipa. Skrenula je pogled prema satu i shvatila da već kasni u školu. Brzo je uzela torbu i potrčala prema školi. Nije željela da ponese svoj novi kist u školu jer ukoliko je stvarno istina da može da oživi crtež, bilo bi preopasno za njega u školi. Mogao bi neko slučajno da ga polomi ili da stane na njega, a to nije željela. Neda nije mogla da dočeka da se vrati kući i da nacrta novi crtež sa svojim magičnim kistom. Nije htjela još da ga pokaže mami i tati, htjela je prvo sama dobro da ga ispita. Odlučila je da će taj magični kist biti njena mala tajna. Cijelo vrijeme u školi razmišljala je šta bi mogla prvo da nacrta. Mogla je da ima bilo šta. Odlučila je da će prvo da nacrta jednu lijepu lutku koju je jednom videla u izlogu jedne radnje. Kada je završila sa školom otrčala je ka svojoj kući. Brzo je stigla kući, uzela je svoj kist i otišla u svoju sobu. Bila je jako uzbuđena. Počela je da crta lutku. Prvo je nacrtala njenu lijepu okruglu glavu, a zatim rumene obraze, dugu crnu kosu, a kasnije i tijelo i prelijepu rozu haljinu koju je lutka nosila. Nekoliko sekundi nakon što je završila crtež, ispred nje se pojavila mala vesela lutkica. I dalje nije mogla da vjeruje.

Uzela je lutku u ruke i počela da je grli i da se igra sa njom. I tako je Neda nekoliko mjeseci uzivala u čaroliji magičnog kista. Crtala je razne stvari i svaki put bi se ta stvar stvorila ispred nje, baš onako kao ju je ona nacrtala. Nakon nekog vremena, nije mogla da se sijeti šta bi još mogla da nacrta. Iako je mogla da dobije šta god poželi i nacrta, osjetila se nekako čudno. Osjetila se nekako tužno kao da joj nešto fali, ali nije znala šta je to.

Jednog dana dok je crtala na jednoj livadi primjetila je nekoliko djevojčica kako se igraju. Gledala je u njih, bile su tako vesele. Kada su djevojčice primetile da ih mala slikarka posmatra, odlučile su da joj priđu. Došle su do nje i počele da gledaju Nedine crteže. Pozvale su je da se igra sa njima.

Neda je bila zbunjena nije navikla da se igra i priča sa drugom djecom. Djevojčice su je uzele za ruku i odvele je da se igra sa njma. Tog dana Neda je ostala napolju do mraka, što joj nije bio prvi put. Ali inače je crtala, a sad se igrala sa drugom djecom iz njenog sela. Kada je stigla kući ispričala je mami kakav joj je bio dan. Nakon toga obavila je svoju higijenu i otišla da spava. Dok je ležala u krevetu razmišljala je o tome kako joj je bilo lijepo dok se igrala sa svojim novim prijateljima i jedva je čekala da ih sutra vidi u školi. Cijelu sljedeću sedmicu Neda je slobodno vrijeme provodila igrajući se sa ostalom djecom.

Jedne večeri kada se vratila kući vidjela je svoj magični kist na stolu. Cijelu sedmicu nije ni pomislila na kist i crtanje, to joj se nikada prije nije desilo. Tada je shvatila zbog čega se prije onako osjećala. Bila je usamljena, nije imala sa kim da se igra i priča. Tog trenutka se sjetila šta bi mogla sljedeće da nacrta. Uzela je magični kist u ruku i počela da crta. Neda je zaspala crtajući. Za ovaj crtež se potrudila više nego za i jedan drugi, ali kada je otvorila oči nije ga bilo. Probudila ju je njena mama, koja joj je rekla da treba da joj kaže nešto važno. Neda je otišla u kupatilo umila se i obukla. Došla je u kuhinju i sjela za postavljen sto, gde su je čekali njeni mama i tata. Roditelji su joj rekli da je mama trudna i da će Neda uskoro dobiti brata. Kada je to čula bila je presrećna. Napokon će dobiti malog brat sa kojim će moći stalno da se igra. Neda je radosnija nego ikad otišla u školu jer je njen magični kist još jednom oživio njen crtež i ispunio njenu najveću želju.