Pile i miš

Jednog jutra u jedno dvorište puno razigranih životinja, od onih malih koka i pijetla do velikih konja i krava, stiže još jedan mali preplašeni član. Bilo je to malo žuto pile. Žena, inače gazdarica tog imanja, dobila ga je na poklon pa ga je dovela i stavila među ostale kokoške i piliće, koji su trčali i jeli kukuruz razbacan po dvorištu. Malo žuto pile bilo je isprepadano pa se skupilo u jedan ćošak i posmatralo stanovnike ovog razigranog dvorišta. Sa svih strana dolazili su različiti zvukovi životinja. Primijetilo je pile da tu ima i njegovih drugara pilića, kokica, ali ima i prasića, koza, nekoliko ovaca, tri krave, jedno šareno tele, te dva velika bijela konja. Ispred trijema na suncu su se zajedno sunčali jedan pas i jedan mačak. Posmatrajući tako sve životinje pile primijeti kako se mačak polako diže i poče se prikradati kao da će nekog napasti. Tada pile spazi malog miša kojem se mačak približavao da ga uhvati. Piletu bi žao da tog mišića mačak pojede, pa zato brzo potrča prema mačku, pijučući i odvlačeći mu pažnju. Mačak na trenutak zastade, zbunjeno pogleda u malo pile, dok za to vrijeme miš uoči opasnost i pobježe u najbližu rupu. Razočaran, mačak se vrati na svoje staro mjesto i nastavi da se izležava na suncu.

Kasnije se miš došunja do pileta i reče mu: „Hvala ti što si me spasio danas. Tvoj sam dužnik“, pa ode nazad u svoju rupu. Piletu je bilo drago što je učinilo dobro djelo. Bilo je ponosno na sebe. Ubrzo se pile udomaćilo na farmi i zajedno sa ostalim pilićima trčkaralo po dvorištu ganjajući zrna kukuruza, pa je ubrzo izraslo u jednu finu kokicu.

Jedne večeri, taman kad je gazdarica zatvorila sve životinje i spremila ih na počinak, a i ona sama otišla u kuću na spavanje, u dvorište se ušunjao jedan lopov sa crnom kapom na glavi i velikim džakom na leđima. Polako se na prstima šunjao preko dvorišta i zavirivao u sve štale i gledao kakvih sve životinja ima. Tako dođe i do kokošinjca. Prikrade se tako i u svoj džak ubaci dvije, tri kokoške. Jedna od tih kokoški je bilo i ono malo hrabro pile. Lopov je zatim spustio džak na zemlju, tražeći da li ima još kakve hrane koju bi uzeo. Primijetivši to iz svoje rupe, miš odluči da pomogne kokoškama. Tiho se prikrade džaku i dok je lopov bio zauzet tražeći svoj plijen, miš pregrize džak i oslobodi kokoške. Tada one počeše da galame, mlate krilima i prave buku, sve kako bi probudile ostale životinje i gazdaricu. I ostale životinje su se uznemirile. Tada se u kući upali svjetlo, a nedugo zatim i u dvorištu. Gazdarica je izašla napolje, a lopov prepadnut brže-bolje pobježe preko ograde jureći koliko ga noge nose.

Ujutru kad su sve životinje već bile napolju, spašena koka pronađe miša koji ju je spasio. „Hvala ti što si me sinoć spasio“, reče koka mišu. A miš joj na to odgovori: „Nema na čemu, rekao sam ti davno da sam tvoj dužnik. Drago mi je što sam ti pomogao.“ Tako su dva stanovnika ove male farme postali najbolji prijatelji. A prijatelje je dobro imati, jer su uvijek spremni pomoći i sve učiniti jedni za druge.