Moje omiljeno drvo

U PARKU PORED SVOJE KUĆE, SVAKI DAN GLEDAM OLISTALO DRVEĆE,

ALI SAMO JEDNO DRVO NEPRESTANO PRIVLAČI MOJU PAŽNJU.

TO NIJE OBIČNO DRVO, NEGO ČAROBNO I TAJANSTVENO.

PLIJENI SVOJOM ČAROLIJOM, UVLAČI MOJE MISLI U SEBE, FILTRIRA IH I

VRAĆA MENI NAZAD.

TADA POSTAJEM SREĆNA, VESELA I RAZDRAGANA.

KROŠNJE SU MU RAŠIRENE NA SVE STRANE, LISTOVI MALI, ZELENI,

STABLO KRATKO I NE U RAVNI SA OSTALIM DRVEĆEM, VALJDA ZBOG

TERETA MISLI KOJE PRIMA NA SEBE.

OVO MALO, NEMOĆNO DRVO, ZAVOLJELA SAM MNOGO, A I ONO MENE.

UJUTRO, KADA USTANEM, PRVO SE NJEMU OBRATIM.

UPUTIM MU NEKU SVOJU SUMNJU.

ONO ME RAZVESELI SVOJIM ODGOVOROM.

VRATI MI NADU I DAJE MI SNAGU DA NASTAVIM NOVI DAN.

IMALA SAM POTREBU DA GA DOTAKNEM, A NE SAMO GLEDAM SA

PROZORA.

POTRČALA SAM U PARK, ZAGRLILA DRVO.

ONO ME JE NJEŽNO PRIHVATILO U SVOJ ZAGRLJAJ.

ČAK MI JE I LISTIĆ IZA UHA DALO NA DAR.

TAJ DAR I DANAS ČUVAM U SVOM SPOMENARU.

KAD BI PADAO SNIJEG, DRVO JE BILO JOŠ ČAROBNIJE.

IZGLEDALO JE KAO ZAUSTAVLJENO U VREMENU, KAO NEKO LICE SA

STARE CRNO-BIJELE FOTOGRAFIJE.

TADA SAM VIDJELA PRVI PUT DA SE SMIJE.

TAJ OSMIJEH... DAVAO MI JE MOĆ DA MAŠTAM I STVARAM SAMA

ČAROLIJE.

TU, ISPOD TOG DRVETA OSJEĆALA SAM SE ZAŠTIĆENO OD SVOJE

OKOLINE, ISPOD NJEGA SAM BJEŽALA OD NESLANIH DJEČIJIH ŠALA.

TU SAM PRONAŠLA SVOJ MIR.

JEDNOG ZIMSKOG DANA, PROLAZEĆI, ZAPAZILA SAM RADNIKE U PARKU

KOJI SU RUŠILI DRVEĆE I POSTAVLJALI NEUGLEDNE SVJETILJKE.

MOG DRVETA VIŠE NIJE BILO.

BILA SA TUŽNA JER S NJEGOVIM NESTANKOM NESTALO JE MOJE

SKRIVENO I ZAŠTIĆENO MJESTO. OSJEĆALA SAM KAO DA SAM IZGUBILA PRIJATELJA, NEKOG MENI MNOGO VAŽNOG U OVOM SUROVOM SVIJETU.

ALI, MOŽETE MISLITI, VEĆ NA LJETO SAM UGLEDALA JEDNU MLADICU

KOJA JE IZAŠLA NA MJESTU GDJE JE MOJE DRVO RASLO.

MOJE DRVO NIJE UMRLO.

NIJE NESTALO.

BIĆE JOŠ LJEPŠE I VIŠE.

OVAJ PUT NEĆU DOZVOLITI DA NESTANE, DA GA ZAMIJENI BEZLIČNA

SVJETILJKA KOJA SAMO BLIJEDO OSVJETLJAVA NOĆ.

TO DRVO ĆE DA SVJETLUCA I NOĆU I DANJU... TO SAM MU DUŽNA.

EVO ME STOJIM ISPRED SVOG DRVETA. ONO POLAKO RASTE... BRANIM GA

I ČUVAM SVAKI DAN KAO I ONO MENE.

LIJEPE STVARI NIKAD NE UMIRU, ONE SE JAVE U NOVOM OBLIKU.

SAMO JE PITANJE DA LI ĆEMO IH PRIMIJETITI.

JA JESAM.

NAUČILA SAM DA GLEDAM BOLJE, DA GLEDAM DUBLJE.

TO ME JE NAUČILO MOJE I SAMO MOJE DRVO, KOJEM SAM NEIZMJERNO

ZAHVALNA.

ONO JE MOJA UTJEHA U OVOM SUROVOM SVIJETU.