Čarobna zvijezda

Jedne predivne noći, sa bezbroj zvijezda na nebu i mjesecom koji je bio jako tanak, djevojčica Mia se spremala za spavanje. Obukla je pidžamu, namjestila krevet, otvorila prozor i legla u krevet. Svake noći prije spavanja, Mia zagrli svog medvjedića, koji se zove Ted, i zamišlja da je na raznim mjestima kao što je more, da putuje i posjećuje različite gradove i da može da jede slatkiša koliko niko ne može da zamisli. To je uradila i ove prekrasne večeri – legla je u krevet, a njeni mama i tata došli su da joj požele laku noć. Kada su izašli, Mia nije mogla da zaspi. Čvrsto je zagrlila svog medvjedića Teda, ali ni to nije pomoglo.

Mia je odlučila da malo promatra zvijezde. Gledala je kroz prozor svoje sobe, i u jednom trenutku primijetila zvijezdu padalicu. Odmah je zatvorila oči i nekoliko trenutaka zamišljala sve ono što zamišlja kada ide ne spavanje. Otvorila je oči, ali zvijezda padalica se zaustavila na nebu i rekla djevojčici da krene za njom. Zatim se prema djevojčici spustila kao neka čarobna prašina, koja je bila žuta i svjetlucava kao i zvijezda. Mia je polako krenula da lebdi po zlatnoj prašini i dolazi prema zvijezdi. Nakon nekog vremena je došla do zvijezde. Zvijezda joj je rekla da će joj ostvariti njene snove i da idu na čarobno putovanje koje će se djevojčici vjerovatno svidjeti. Cijelim putem je djevojčica posmatrala nebo i ostale zvijezde, koje su se smješkale. Zatim su odjednom stale. Tu su se nalazila jedna vrata kroz koja je Mia prošla, a zatim veliko prekrasno more, koje nije bilo obično, nego napunjeno čokoladom. Oko mora se nalazilo još mnoštvo drugih slatkiša koje je Mia obožavala. Malo kasnije, čarobna zvijezda je opet došla po nju i vozila je nebom kući, dok je iza sebe ostavljala žuti, svjetlucavi trag.

Zvijezda je djevojčicu vratila kući, a ona joj je zahvalila na ostvarenoj želji i nezaboravnom putovanju. Od tada, svake noći je djevojčica znala da ima najbolju drugaricu na nebu, a to je čarobna zvijezda.