Blago na dnu jezera

U jednoj šumi, udaljena od svih gradova i sela, ­­­­­živjela je netaknuta priroda. Porodice životinja su sretno živjele. U samom središtu šume nalazilo se veliko jezero. To jezero je svim porodicama darovalo čistu i svježu vodu.

U ovoj šumi je živjelo mnogo vrsta životinja. Osim vjeverica. Jednog dana zečica Ljupka, stara zečica čija su djeca već imala svoje porodice, krenula je po vodu na jezero. Voda je bila toliko bistra da se vidjelo dno jezera. Uzimajući vodu iz jezera vidjela je nešto smeđe na dnu jezera. Brzo je potrčala, zaronila ka dnu, gdje je zatekla malo smeđe biće kako onesviješćeno leži na dnu jezera. Odmah ga je uzela u naručje i otplivala do obale. Uspaničena zečica je otrčala do doktorice, sove Vajs. Kada je Ljupka pažljivije pogledala stvorenje koje je spasila, vidjela je da je to plavooka vjeverica. Čim  je ušla u ambulantu, sa vjevericom u naručju, dr Vajs je odmah uzela jadnu životinjicu i odnijela je da je pregleda.

Nakon par sati Vajs je došla do Ljupke i rekla­­: ,,Biće dobro, ali mora redovno da pije lijekove.“

Zečica je zabrinuto upitala: ,,Gdje će živjeti?“

Sova tužno reče: ,,Ne znam, kada se probudi, pitaćemo ima li nekog.“

Sutradan, vjeverica se probudila i počela da plače.

Brzo su dotrčale Vajs i Ljupka i rekle: ,,Kako si?“

Uplašena vjeverica briznula je u plač. Ljupka je uzela malu vjevericu u naručje.

Kada se vjeverica smirila, sve je objasnila: ,,Ja sam se jodila u sumi cina lijeka, tamo uglavnom zive vevelice. Moje joditelje su pojeli mededi dok sam ja bija jako maja.“

Vajs i Ljupka se tužno pogledaše pa rekoše: ,,Odmori se, pričaćemo za par sati.“

,,Ona nema nikoga, ne možemo ostaviti u šumi ovo plavooko stvorenje“, tužno i ljutito uzviknu zečica.

,,Daćemo je u hraniteljsku porodicu“, ljubazno predloži sova.

,,Vajs. Šta misliš mogu li ja da je usvojim?“, iznenada upita Ljupka.

,Pa, da znaš da bi mogla. Imaš veliku kuću, odgojila si ćerku i sina, koji su uzorni stanari ove šume“, reče Vajs.

,,Pitaj je da li želi da dođe kod mene, molim te!“, zamoli Ljupka.

„Idem odmah“, reče dr Vajs.

Nakon par minuta Vajs je pozvala zečicu da uđe u vjeveričinu sobu.

,,Ovako, vjeverica i ja smo se dogovorile da će ona doći kod tebe“, zadovoljno reče sova.

,,Ne brini, ja ću se brinuti o tebi, kod mene često dolaze moji unučići, pa se možeš igrati sa njima“, srećno  uzviknu Ljupka.

Na putu do kuće zečica je razmišljala o imenu za novu prijateljicu i konačno se odlučila i dogovorila sa vjevericom.

Ljupka je svoju djecu, unučiće i Vajs pozvala na ručak. Svi su se odazvali njenom pozivu. Oduševljeni malom vjevericom, upitali su kako će se zvati, jer se ne sjeća svog imena. ,,Plavka“, uzviknu vjeverica.

Već nekoliko godina Plavka živi  u ovoj zečijoj porodici. Kao uspomenu  na Ljupkin dobar čin to jezero i cijela šuma nazvana je Plavo oko.