Pustolovina malog miša

Naš mali miš je pravi sanjarivi nevaljalko. Pitate se kako to mislim? Vrlo često zamišlja kako se nalazi na nekom lijepom ostrvu punom dobrih drugara i svoje omiljene hrane. Počne da trčkara po svojoj sitnoj kućici i da mašta. Zaluta u nekom prelijepom svijetu snova i potpuno se izgubi. Stara baka u čijoj kući živi mali miš već je mnooogo puta pokušala istjerati nepozvanog gosta, ali bezuspješno, jer njen mali gost uvijek nađe način da pobjegne.

Samo na jednom mjestu mali miš nije bio – na tavanu. Mislio je kako se tu možda nalaze bolji uslovi za njegovu kućicu jer mu je ova već dosadila. Odlučio je da se nekako provuče do tog čuvenog tavana, za koji je čuo mnogo lijepih stvari od djece, koja kažu da se u njemu nalaze najukusniji slatkiši koje baka čuva. Spakovao je sve stvari koje će mu biti potrebne i odlučio je da krene. Budući da se baka mnogo bojala da miš ne dođe do tavana, odlučila je da u kući postavi pet zamki koje će miša natjerati da odustane od pomisli da se provuče do tavana.

Krenuo je. Kada je stigao do prve zamke (koja je bila stara bakina mišolovka), bio je uplašen, ali je tu zamku lako zaobišao jer je bio iskusan sa mišolovkama. Druga i treća zamka su bila ljepila za miševe, koja je mali miš najviše mrzio. I ako bi ih prešao a da se ne zalijepi, njegove sitne šapice bi ostale skroz ulijepljene. Odlučio je da rizikuje jer ga je stvarno zanimalo šta to baka čuva na tavanu. Nakon pokušaja i pokušaja uspio je da prevaziđe i tu zamku, ali ga je to strašno umorilo. Odlučio je da zaspi negdje blizu peći jer mu je tu bilo najudobnije i najtoplije. Nakon nekog vremena miš se probudio i odlučio je da krene dalje. Ostale su mu još samo dvije zamke, koje nije bilo ni trunkicu lako preći. Miš je u sebi stalno govorio: ”Šta li to baka krije na tom tavanu kad je ovako teško doći do njega?!” Ne mogu vam ni reći kakve su to zamke bile… Pokušavao je i pokušavao, padao i ustajao, ali napokon je uspio preći sve zamke koje je baka postavila. Bilo je samo još pitanje kako će se provući ispod vrata tavana, koja su bila poprilično teška. Razgledao je oko sebe, njuškao, prevrtao, tražio je način kako da prođe kroz ta vrata. I napokon, uspio je da pronađe ključ, kojim nije bilo ni malo lako rukovati, posebno za jednog malog miša. Ali i to je sredio jer je i ranije bio u takvim situacijama. Odjednom, velika vrata su se počela polako otvarati i miš je napokon došao do svog cilja. Odmah se bacio na razgledanje i uživao je u ljepotama bakinih starih stvari koje više ne koristi.

Sve je krenulo naopako kada se na vratima pojavila baka. Ljutito je pogledala miša i rekla: “A znači ti si taj moj gost!” Uzela je kutiju i hitro poklopila miša. Razmišljala je da ga izbaci negdje ispred vrata i kada je već izašla iz kuće, odluči da ipak to ne učini, već da u kućicu malog miša ubaci sve svoje stvari kojima je miš bio očaran na tavanu. Ta zamisao se svidjela i njoj i njenom malenom gostu. Miš joj je bio veoma zahvalan i na sve načine je pokušavao da to pokaže. Baka je shvatila da ta mala nevaljala životinja može biti pravi prijatelj.